preskoči na sadržaj
Poznati bivši učenici OŠ Belec

MARKO CULEJ

(Repno, 19. siječanja 1938. – Varaždin, 19. kolovoza 2006.)

Biskup Marko – Život za čovjeka

Marko Culej. Tako nam je poznato i drago ime. Mnogi u srcu nose lijepa sjećanja na njega, na njegov osmijeh, njegove riječi ili njegov pogled. Crkva Marije Snježne i bista uz crkvu podsjećaju nas na našega biskupa Marka Culeja.

U pripremi ovog teksta pomagao nam je bogoslov Marko i osobe koje su osobno poznavale biskupa Marka: sestra Greta Culej, milosrdnica sv. Vinka Paulskog, mons. Alojzije Petrović, biskupov dugogodišnji prijatelj i kolega, preč. Vlado Razum, duhovnik u zagrebačkoj bogosloviji koji je bio bogoslov kada je Marko Culej vršio službu odgojitelja u bogosloviji te preč. Mirko Totović, umirovljeni svećenik koji je u vrijeme Markove službe u bogosloviji bio ekonom bogoslovije. U svemu tome pripomogla su nam pismena svjedočanstva o biskupu Marku, dokumenti iz arhiva bogoslovije te članci iz bogoslovskoga lista Vjesnik biskupa Langa.

 

  1. Belečki pučkoškolac Marko Culej

Marko Culej rodio se 19. siječnja 1938. godine u zaseoku Repno u župi Belec od oca Petra i majke Josipe, rođ. Bočkal. U siromašnoj obitelji uz Marka Culeja bilo je još petero djece (brat i četiri sestre). Osnovnu školu pohađao je u OŠ Belec (1944. – 1949.) i to četiri razreda pučke osnovne škole.

  1. Upis u bogosloviju i vojni rok

Četvrti razred značio je završetak osnovne škole, a Markovi roditelji željeli su da Marko Culej nastavi školovanje. Tako mali zagorski dječak Marko, s nepunih deset godina, napušta svoje roditelje, Repno i Belec te 1949. godine odlazi na školovanje u Dječačko sjemenište u Zagrebu. Godine 1954. primljen je u Marijinu kongregaciju u sjemeništu u Šalati. Položivši maturu 1958. godine, završava osmogodišnje obrazovanje u sjemeništu koliko je tada ono trajalo pa se spušta sa Šalate na Kaptol da bi ušao u Nadbiskupsko bogoslovno sjemenište. Budući da je bio uzoran đak, nije morao polagati veliku maturu. Međutim, nakon upisa u bogosloviju bio je pozvan odslužiti vojni rok. Tako je bio mjesec dana na bogosloviji, a zatim odlazi na dvije U vojsci su bogoslovi bili posebno nadzirani da ne bi što tajno radili protiv naroda i države. Tako su Marku nudili različite povlastice i stipendije kako bi kojim slučajem odustao od svog svećenstva. Marko Culej nije pokleknuo, nije se dao smesti, nije odustao od životnoga zvanja i ostao je vjeran Božjem putu. U vojsci mu je dodijeljena konjušnica te je vodio brigu o konjima. Budući da su tadašnji bogoslovi bili obrazovaniji od ostalih u vojsci, Marko Culej bio je pozivan raditi uredske poslove.

Nakon vojske vraća se na bogosloviju te kreće s prvom godinom studija. Marko pohađa bogosloviju u vrijeme komunizma kada se na bogoslove nije gledalo sa simpatijama. Jedina snaga, jedina hrabrost, jedina ustrajnost i radost bio mu je Isus Krist za kojim je pošao i kojemu je cijeloga života služio.

…Kad nas muče sumnje teške, kad nas boli duša stog'
kad nam brat ne pruži ruku i tad Kriste budi uz nas. Kriste…

3. Vrijeme u bogosloviji

3.1. Student bogoslov Marko Culej

Marko Culej završava studij teologije na Katoličkom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu kao jedan od najsposobnijih bogoslova i studenata. Iznimno se trudio, radio je, čitao i učio. I kad je postao biskup, mnogi svjedoče da je njegova soba bila puna knjiga, stoga je ljubav prema znanju i čitanju krenula u ranoj mladosti i održala se dokad su mu to snage dopuštale. U njegovu 'bogoslovskog kartonu' pronašli smo i dokaz njegova rada i truda – odlične ocjene gotovo iz svih predmeta. Filozofija i teologija zaista su mu legle. U svemu je bio izvrstan, osim u pjevanju pa dobiva slabije ocjene iz pjevačkih predmeta, iako je znao svirati. Uvijek je bio spreman pomagati drugima. Profesori su ga voljeli te bi ponekad dolazili preko praznika i nedjeljom k njemu na ručak, npr. profesori Šokšić, Šemudvarac i drugi.

3.2. Marko – čovjek i bogoslov

Marko Culej prvenstveno je bio čovjek. Imao je divnu narav, a Bog mu je dao puno talenata, darova i sposobnosti koje je dobro i vješto koristio. Bio je odlikaš, ali se zbog toga nije uznosio i nije se pravio važan. Bio je pristupačan svakome i dobar prijatelj svima. Bio je uzoran i drag. Prijateljevao je s nekadašnjim belečkim svećenikom Blažom Horvatom, kasnije rektorom varaždinske katedrale, svećenikom Meštrićem i Bacingerom (kasnije postaje svećenik u Belcu) i posebno s Alojzijem Petrovićem. U bogosloviji se nije isticao nikakvim posebnim sudjelovanjem u dramskim, tamburaškim ili pjevačkim sekcijama, nego se isticao svojom osobnošću – jednostavnošću, poniznošću, poslušnošću, otvorenošću i skromnošću.

Nikad nije imao problema s crkvenim poglavarima jer je uvijek bio poslušan, ponizan, odgovoran, jednostavan, skroman, inteligentan, mudar i sposoban. Zahvaljujući njegovim sposobnostima i dobrom karakteru, crkveni su ga poglavari postavili najprije za zamjenika ceremonijara, a onda i za glavnoga ceremonijara. Ceremonijar je bogoslov ili svećenik koji priprema sve za svečana misna slavlja, određuje druge službe u liturgiji i budnim okom pazi da na misi bude sve na svojem mjestu. Mjesto ceremonijara davalo mu je poseban ugled, a jedna od povlastica bila je vlastita soba, dok su ostali bili u sobama gdje je boravilo po deset bogoslova. Uredno je vodio knjigu službi.

 Marko Culej bio je izrazito pobožan bogoslov, no svoju pobožnost i duboku religioznost nije isticao pred drugima. Njegova pobožnost nije bila nakazna i usiljena, nego iskrena, duboka i samozatajna. Na poseban način štovao je Blaženu Djevicu Mariju. Bio je Marijin sljedbenik te je na njega utjecala Marijina kongregacija u kojoj je bio u vrijeme sjemeništa. Iako baš nije imao smisla za pjevanje, jedna od dražih pjesama bila mu je ova:

Ja sam sirota, nevoljni stvor,
al' imam dobru Majčicu gor'.
Ona me s neba prati svud',
ona mi miljem puni grud'.

3.3. Marko Culej i sestra Greta

            Sestra Greta tri je godine mlađa od Marka Culeja. Kao časna sestra milosrdnica svetoga Vinka Paulskog u vrijeme Markovih bogoslovskih dana radila je u bogoslovskoj kuhinji, točnije pekla je kruh. Znali su se katkad pojedini bogoslovi došuljati do kuhinje te šapćući moliti sestru Gretu krišku svježega kruha koju im je rado davala „jer kak im ne bi dala friškog kruha, drugo ništa nemaju, ni gablec.“ Hrana je u bogosloviji bila vrlo oskudna (čaj i prežgana juha) pa je i sam Marko Culej često od svoje sestre tražio još kruha. Na bogosloviji je tada bilo 165 bogoslova.

3.4. Marko Culej na praznicima

            Praznici su bili sastavni dio bogoslovske akademske godine. Tako je i Marko Culej odlazio doma za Božić, Uskrs i preko ljetnih praznika. Za Božić je bilo manje posla, tek se pripremalo drva za grijanje. Za vrijeme boravka kod kuće u Repnu na župu bi odlazio tek na misu te se ne bi dugo zadržavao u dvoru kada je doma trebalo raditi. Ljetne praznike Marko Culej provodio je doma, uglavnom pomažući ocu i majci na polju. Odlazio je u vinograd gdje je posebno volio boraviti, brinuo se oko životinja, s ocem je odlazio u polje, u košnju i vrijedno je radio na različitim poslovima. Ponekad bi mu dolazili neki prijatelji i kolege s kojima bi zaigrao nogomet. Volio je prirodu, volio je svoj zavičaj, svoje Zagorje, svoj Belec i svoje Repno.

            Iznad svega volio je čitati. Stalno je čitao Sveto pismo i različite biografije. Sestra Greta govori kako je znao uzeti deku, izaći te leći ispod drveta i čitati. Sam je ispripovijedao anegdotu prijatelju da su tako, kada je on ležao, oko njega šetale guske koje su mu pričale. Kada bi on govorio, onda bi guske šutjele. Tako je mladić Marko Culej bio sveti Franjo naših dana jer je sveti Franjo poznat po tome što je propovijedao pticama. Kada bi Marko zajedno sa sestrom Gretom krenuo u crkvu ili na sajam, pozvao bi je na molitvu Marijine krunice. Ljubav prema Mariji nikad nije prestala u njegovu srcu, ljubav prema onoj koju prosi svaka duša, baš kak i k suncu svaka roža. To je pjesma koju je naš biskup Marko Culej zadnju zapjevao prije odlaska u Marijin majčinski naručaj.

K suncu prosi vsaka roža, k suncu trava vsaka,
tak i k tebi Majka Božja, srce siromaka.
Milostiva vsakom ti si, vse ti vračiš boli,
Odbila još nikog nisi koj za pomoč moli. 2x

  1. Kamo nakon završetka studija?

            Nakon završetka studija isusovci su jako željeli da Marko Culej uđe u njihove redove, ali se nije vidio među njima. Marko je imao je izvrsne ocjene i mogućnost da nastavi studij nakon diplome. Na poslijediplomski studij trebao je ići u Insbruck, a zatim u Rim. Budući da nije dobio vizu od tadašnjih vlasti, bio mu je onemogućen odlazak iz domovine u inozemstvo.

            Tijekom formacije Marko Culej primio je različite službe i niže redove. Godine 1961. primio je prvu tonzuru, ostijarijat, lektorat, egzorcitat i akolitat. Godine 1963. postao je subđakon, a nakon toga i đakon. Zaređen je za svećenika 26. travnja 1964. godine u bogoslovskoj kapeli Srca Isusova po rukama tadašnjega pomoćnog biskupa Lacha. Njegova mlada misa bila je ranije od ostalih svećenika. Budući da je mogao birati termin, htio je da mlada misa bude u svibnju, njemu najljepšem mjesecu, Marijinu mjesecu. Svoju mladu misu ima 3. svibnja 1964. godine. Te je noći bio prolom oblaka, a ujutro ih je dočekao prekrasan dan. Na misi je bilo oko tri tisuće ljudi. Propovijedao mu je profesor Šemudvarac. Misa je odslužena na hrvatskom jeziku, ali je ljudima bio okrenut leđima jer je tada tek počinjala obnova liturgije.

4. Vicerektor Marko Culej

            Svećeničku službu Marko Culej započeo je u župi Samobor kao kapelan 1964. godine u kojoj ostaje do 17. listopada iste godine kada je u istom svojstvu premješten u župu Desinić. U siječnju 1965. godine postaje privremeni upravitelj župe, a u srpnju imenovan je upraviteljem župe i tu ostaje do 1981. godine kad je razriješen dužnosti upravitelja župe. Od travnja 1965. pa do travnja 1975. godine jest i privremeni upravitelj župe Sutlanska Poljana. Od 1970. do 1977. godine bio je delegat u Svećeničkom vijeću Zagrebačke nadbiskupije.

4.1. Početak službe

Godine 1981. zagrebački kardinal Franjo Kuharić pozvao je Marka Culeja na razgovor kako bi mu obznanio da ga želi za ekonoma u bogosloviji. Ta se kardinalova zamisao nije se svidjela Marku jer je više volio pastoralni rad, biti među ljudima i s ljudima. Kardinal ga ipak šalje u bogosloviju, ali kao vicerektora, da bi mu 'olakšao'. Ekonom se prvenstveno brine za opskrbu hranom i upravljanjem financija kuće, dok vicerektor ili zamjenik rektora oblikuje odgoj svećeničkih kandidata. U pripravi mladića za svećeništvo Marko Culej proveo je trinaest godina na bogosloviji.

4.2. Osobitosti njegova služenja u bogosloviji

            Kao odgojitelj bio je izravan, volio se šaliti, ali i reći kada je nešto trebalo. Kada je bilo problema, volio je istraživati i proučiti bogoslova prije donesena suda. Bio je mudar. Neki bi znali doći i zamoliti da ih ispovijedi na što bi ih odbio uputivši ih duhovniku jer „neće oni njemu vezati ruke.“ Dobro je poznavao svoje bogoslove i prisutnost problema. Brinuo se za opstanak njihova zvanja. Znao je da je svaki odlazak bogoslova kući svojevrsna kušnja, prilika da upoznaju simpatičnu djevojku. Govorio je: „Nije čovjek koji nije zaljubljen, ali imaš razum, volju i svoj stav što si izabrao i za svoj poziv se trebaš izboriti. Ne bi bio normalan čovjek kada se ne bi zaljubio i ne bi imao prijateljicu.“ Mnogi su mu kasnije zahvaljivali jer su njegove riječi donosile razumnu utjehu. Izgovarao je razumne riječi i takve su mu bile odluke. Nije dopuštao omalovažavanje svećeničkoga zvanja krivim shvaćanjima i besmislenim odlukama. Znao se našaliti s bogoslovima pričajući im razne bogoslovske legende i dogodovštine te je katkada s njima odlazio na izlete. Marko Culej podupirao je različite izvannaastavne sekcije u bogosloviji. Šaleći se, jedanput je molio tamburaše: „Dajte, svirajte onu marijansku:

O Marijiana, slatka mala Marijiana,
tebe ću čekat ja, dok svane dan. 2x“

4.3. Aktivnosti u bogosloviji

            Marko Culej bio je voditelj centra za promicanje duhovnih zvanja Zagrebačke nadbiskupije zbog čega je vrlo često odlazio po župama, a posebno na župe svojih bogoslova. Dao je i tiskati sličice s likom Majke Božje Svibanjske iz sjemenišne crkve i molitvom za duhovna zvanja. Svake godine u lipnju bogoslovi bi na više mjesta nekadašnje Zagrebačke nadbiskupije po regijama organizirali susrete ministranata. Susreti su trajali nekoliko dana. U te , Marko Culej obilazio je bogoslove i ministrante. To je iskustvo bogoslovima pomoglo u radu s djecom i mladima, osobito onima koji su radili u pastoralu duhovnih zvanja. Vicerektor Marko Culej bio je i odgovorni urednik bogoslovskoga lista Vjesnik biskupa Langa te je napisao molitvu za proglašenje blaženim istoimenoga pomoćnog zagrebačkog biskupa.

Marko Culej uvijek je davao dobar ton zdravim odnosima. Kada su poglavari složni, onda oni to prenose na sklad cijele zajednice. To je bogatstvo koje su bogoslovi ponijeli sa sobom u život. Pomagao je ekonomu Totoviću te su zajedno skupljali hranu po župama.

4.4. Bogoslovi i biskup u Njemačkoj

Vicerektor Marko Culej pokreće rad bogoslova u Njemačkoj i odlazi sa svojim bogoslovima svake godine na duhovnu obnovu u Njemačku. Želio je da bogoslovi upoznaju Njemačku, njemačku kulturu, život Crkve u Njemačkoj, ali i njemački jezik. Kada bi Marko Culej išao u Njemačku, dan prije otišao bi posjetiti Mariju Bistricu „za sretan put“. Bogoslovi su najčešće radili na području biskupije Paderborn, a Marko Culej svoj je godišnji odmor proveo radeći u Koblenzu gdje je hrvatsku katoličku misiju vodio njegov kolega Alojzije Petrović. Tijekom desetak godina bio je povremeno župnik hrvatskim katolicima u toj misiji. Trierska biskupija preuzela je troškove te je dobio sve ovlasti župnika, a ujedno je koristio priliku da uči njemački jezik. Posjećivao je staračke domove pa je nakon toga odlazio do učiteljica s kojima bi sat-dva radio, sjedio, učio i usavršavao znanje njemačkoga jezika. Tamo svećenik nije samo okupljao ljude na svetu misu, nego je kao župnik/misionar bio puno više za tamošnje Hrvate. Tako je bilo i s našim Markom. Brinuo se za društveni život Hrvata, bio je za njih socijalni radnik, advokat i prevoditelj, bio je u zatvorima i u bolnicama. Nakon svete mise slavio se tzv. osmi sakrament – druženje poslije mise. Znalo se dobro proveseliti u velikim dvoranama i u pastoralnim centrima. Najviše ljudi bilo je iz Bosne i Dalmacije pa su mu ti ljudi znali reći da je on divan svećenik, ali da je šteta što nije fratar jer je za njih upravo fratar bio pojam svećeništva. Za njih je prednost biti fratar, nositi habit pa su zato i Marka Culeja zvali don Marko ili fra Marko, naš fra Marko. Kasnije, kada je postao biskup, zvali su ga naš biskup jer su bili ponosni što su ga poznavali.

4.5. Zgode iz života

Rajka Djevo, Kraljice Hrvata, naša Majko, naša zoro zlata.
Odanih ti srca primi dar, primi čiste ljubavi nam žar. 2x

Marko Culej, veliki je štovatelj Blažene Djevice Marije. Često je znao pješačiti na Remete k Majci Božjoj, no nije odbijao ni bogoslove ako su mu se htjeli pridružiti. Kad su bogoslovi pripremali svoje propovijedi i učili propovijedati, rado bi davao dobre savjete, korisne sugestije i pozitivne kritike. Cijenio je sjemeništarce i bogoslove. Jako je volio i svećenike. Sjeća se sestra Greta da ju je znao ukoriti kada bi htjela saznati nešto o nekom svećeniku da „koj buš ti moje svećenike ogovarala, dobila buš ti…“

            Jako je volio djecu. Jedne godine na sv. Blaža u župi istoimenoga sveca, vicerektor Marko Culej služio je svetu misu. Za vrijeme propovijedi mala djevojčica Ana šetala je oko ambona pa je malo sjela, pa opet šetala. Marku Culeju to nije smetalo, štoviše rekao je roditeljima neka je puste. Zatim je upitao malu Anu zašto ne sjedne pokraj svoje majke. Odgovor male djevojčice Ane nasmijao je sve prisutne: „A što ti pričaš kada svi šute.“ Uvijek je imao čokoladu koju bi dijelio, a sam reče: „Budući da ne pijem i ne pušim, dijelim čokolade.“

4.6. Vicerektor Marko Culej – pomoćni biskup zagrebački, biskup varaždinski

            Mons. Marko Culej 7. siječnja 1992. godine u zagrebačkoj katedrali posvećen je za pomoćnoga biskupa Zagrebačke nadbiskupije i postao je rektorom u Bogoslovnom sjemeništu. Biskupom postaje 22. siječnja 1992. godine. Imenovan je 5. srpnja 1997. godine varaždinskim biskupom, a 28. rujna 1997. godine svečano je ustoličen kao 1. varaždinski biskup. Za geslo svojega služenja uzima riječi „Vita et pax“, „Život i mir“. Biskupom je postao u sudbonosnim trenucima za cijeli hrvatski narod, u vremenu koje je ispunjeno bremenitom kušnjom, ali i dubokom nadom u bolje sutra. Izabran je i postavljen za pastira duša. Mnoge su od tih duša ranjene, shrvane patnjom i bijedom te vape za pomoću i utjehom koju u potpunosti može dati samo Bog. Biskup ne vodi povjereno stado svojom snagom, nego silom Duha Svetoga, snagom Isusa Krista koji je prošao zemljom čineći dobro. Nakon kraće bolesti preminuo je u Varaždinu 19. kolovoza 2006. godine.

4.7. Zaključne misli

            „Završavam, najvažniju zadaću svakoga ljudskoga života, a to je iskreno služenje Bogu.“ Ovu je rečenicu Marko Culej shvatio uistinu na najbolji mogući način. Za njega je služenje Bogu bilo ujedno i služenje čovjeku. To je velik primjer za sve nas. Zato su ga ljudi voljeli. Nije dolazio k njima kao crkveni velikodostojnik, kao netko tko je iznad običnoga, maloga čovjeka. Ne! Dolazio je k ljudima kao čovjek čovjeku, brat bratu, prijatelj prijatelju. Bio je jedan od njih, jedan od nas. Bio je pravi narodski biskup, a ne samo biskup pravnik, teolog, znanstvenik, reformator. Bio je on i sve to jer je sve to obuhvaćala njegova služba. Ali, bio je i nešto više, u prvom redu čovjek jednak drugom čovjeku, kršćanin koji osjeća potrebu drugoga i koji drugome daje ono što ima. Neka nam život našega biskupa Marka Culeja bude jedno svjetlo koje će nas usmjeravati na životnom putu.

Krist jednom stade na žalu
tražeć' ljude za velika djela;
da love srca božanskom riječi.

Nadamo se da će iskustva koja smo prikupili od njemu bliskih i dragih ljudi, potaknuti i vas, dragi čitetelji, da svoj život još više oblikujete prema poruci mira i radosti.

 

Sudionici školskoga projekta Naš biskup Marko

OŠ Belec, 2015. godine

 

Tražilica



175 godina škole

  


Misao tjedna

"Čast se ne može oduzeti, ona se može samo izgubiti."

Anton Pavlovič Čehov


Fotka tjedna

Upisi u srednju

              


Školska kuhinja

 


Školska natjecanja


Robotika

 


Anketa
Zbog čega ste posjetili web stranice naše škole?





Školski prijevoz

Raspored zvona
  1. sat 8:00 - 8:45
  2. sat 8:50 - 9:35
  3. sat 9:55 - 10:40
  4. sat 10:45 - 11:30
  5. sat 11:35 - 12:20
  6. sat 12:25 - 13:10
  7. sat 13:15 - 14:00
  8. sat 14:05 - 14:50

Vremenska prognoza

Kalendar
« Srpanj 2017 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
26 27 28 29 30 1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31 1 2 3 4 5 6
Prikazani događaji


Vijesti

Korisni linkovi
Dnevni tisak

škole

ostalo...


Arhiva dokumenata
Učitavanje RSS feeda je završilo s greškom: 400




preskoči na navigaciju