Dr. sc. Mirjana Horvat (Varaždin, 1978.) je nakon završene osnovne škole u Sv. Iliji kod Varaždina (1992.) obrazovanje nastavila u VIII. općoj gimnaziji Tituš Brezovački u Zagrebu, gdje je 1996. maturirala. 1999. upisala je dodiplomski studij na Institutu za crkvenu glazbu Albe Vidaković Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, na kojem je 2004. diplomirala te pridobila naziv diplomirani crkveni glazbenik – profesor crkvene glazbe (VII/1). 2006. upisala je postdiplomski studij glazbene pedagogije na Odjelu za glazbenu pedagogiju na Akademiji za glazbu Sveučilišta u Ljubljani, gdje je 2012. doktorirala s temom Oblikovanje profila učitelja glazbe u osnovnom školstvu u Hrvatskoj i u Sloveniji kroz povijesni razvoj do suvremenosti (mentor: dr. sc. Darja Koter, izv. prof.). Tijekom obrazovanja primila je stipendije Sveučilišta u Zagrebu i Grada Zaprešića. Objavila je znanstvene i stručne radove u različitim publikacijama (Tonovi, Život i škola, Hrvatsko slovo, Glasba v šoli in vrtcu, Sv. Cecilija). 2011. je bila producentica CD-a Mučenice vjernosti, Misa i pjesme u čast Drinskih mučenica te urednica istoimene pjesmarice.

Djeluje, također, i na zborovskom području. Od 1992. do 2003. je vodila različne zborove u Zagrebu, Granešini i Sesvetama. Za vrijeme dodiplomskog studija s vokalnim ansamblom Vox cordis je snimila CD Christus factus est pro nobis (2003.) s gregorijanskim napjevima korizmenog repertoire-a. 2004. je u župi sv. Petra apostola u Zaprešiću preuzela službu crkvenog glazbenika i zborovođe mješovitog crkvenog zbora Sveta Cecilija te dječjeg zbora Božje krijesnice, s kojima sudjeluje na različitim pjevačkim smotrama, festivalima i koncertima u domovini i inozemstvu. Od 2013. zaposlena je u OŠ Stjepana Radića u Brestovcu Orehovičkom te na Katoličkom bogoslovnom fakultetu (Institut za crkvenu glazbu Albe Vidaković), kao vanjski suradnik, a od 2014. radi i u OŠ Belec, kao učiteljica Glazbene kulture.

NASTAVA GLAZBENE KULTURE

Djeca, učenici u svakodnevnici vrlo rado slušaju glazbu. No kakvu glazbu to oni slušaju? Čemu ih glazbeni odgoj i obrazovanje u školi usmjerava? Je li učenicima glazba na nastavi Glazbene kulture radost i užitak ili pak muka? U vječnoj potrazi za načinom poučavanja u kojem će glazba/glazbena umjetnost postati i ostati djeci nezaboravan doživljaj i trajna potreba učitelji glazbe kroz glazbeni odgoj i obrazovanje u školi trebaju udružiti te dvije nedvojbene vrijednosti. U ostvarivanju tog učenik treba biti u središtu nastavnog procesa, a glazba i kompetentan učitelj sredstvo njegova razvoja.

Učenik na satu treba doživjeti ljepotu i radost muziciranja bilo pjevanjem, sviranjem, slušanjem glazbe, plesanjem, glazbenim stvaralaštvom.. Nastava Glazbene kulture treba biti susret s kvalitetnom i lijepom glazbom, bez obzira kojoj vrsti pripada: popularnoj, klasičnoj ili tradicijskoj. Ključna uloga učitelja glazbe je: oblikovati i usaditi učeniku kriterije pomoću kojih će znati prepoznati lijepu te estetski i etički vrijednu glazbu. Učenici danas mogu pomoću suvremene tehnologije (iPod, iPhone, YouTube, Facebook...) susresti pregršt raznovrsne glazbe. Učitelj glazbe kao moderator nastavnog procesa treba s uvjerenjem voditi učenike kroz zvukovni labirint glazbenih vrsta i stilova otvarajući njihovu osjetljivost za dobrom i lijepom glazbom, šireći njihove mogućnosti opažanja, potičući znatiželju, istraživanje i vrednovanje kako bi učenici, u konačnici, znali slušati i izvoditi dobru, lijepu u kvalitetnu glazbu. U tom vidu nastavni sat Glazbene kulture treba biti ispunjen sljedećim glazbenim nastavnim područjima: pjevanjem, sviranjem, stvaranjem, plesom i pokretom na glazbu te slušanjem glazbe.

Pjevanje

Danas, kada smo većinom skloni zatomljivanju emocija, upravo pjevanje treba biti trenutak iskazivanja emocija: radosti, tuge, srdžbe, oduševljenja, suosjećanja. Izražajno pjevanje, nadalje, podrazumijeva suživljenost izvođača s tekstom. Zato pjevanje u nastavi treba funkcionirati po modelu učenja pjesme po sluhu, a to znači da najprije s učenicima treba pročitati tekst pjesme i razgovarati o tom tekstu. To je prigoda za formiranje stavova i vrijednosti jer tekstovi pjesama, bilo da su autorski ili narodni, kazuju o doživljaju i iskustvu života koji svi dijelimo i vrijedno je s učenicima podijeliti to iskustvo. Nakon toga učimo pjevati melodiju pjesme i to na različite načine uz ponavljanja. Pjevati treba puno i nije dovoljno pjevati pjesmu samo jedanput ili dvaput, treba ju ponavljati uz variranje. Poticaj za istančanu razliku u interpretaciji doći će najprije od učitelja glazbe, a kasnije će učenici i predlagati varijacije (glasno-tiho, muški-ženski glasovi, pojedinac-skupina, itd.).

Nakon toga pjesmi se može dodati pratnja bilo tjeloglazbom, Orffovim i drugim dostupnim glazbalima. Djeci će biti sasvim prirodno da pjevanje obogate odgovarajućim pokretom. Pritom možemo isticati metriku, ritam i oblik pjesme. Izražajno pjevanje podrazumijeva i razumijevanje glazbenih sastavnica koje su temelj izraza pojedinog napjeva. Ponekad je to melodija, ritam, metrika, tempo, dinamika, harmonija, oblik, a najčešće izražajnost pjesmi daje više sastavnica glazbenog izraza zajedno. Učitelj će odrediti obim i razinu do koje će moći učenicima objasniti značaj i funkciju pojedine sastavnice za glazbenu ekspresiju pjesme.

Sviranje

Premda može biti izvor velike radosti i spontanog izraza djece, riječ je o manje zastupljenoj aktivnosti u našim razredima glazbene kulture. Lakši put je sviranje kroz izraz metrikom, ritmom i tempom, a potom melodijom i harmonijom. Svi učenici mogu izvoditi metro-ritamske pratnje tjeloglazbom. Različitim načinom i mjestom udara o tijelo ili tijelom dobit ćemo i veliku izražajnu paletu zvukovnih boja. Postupno uvodimo i glazbala Orffova instrumentarija na kojem mogu svirati svi učenici razreda. Učenike trebamo senzibilizirati na zvučnost i boju pojedinog glazbala. Potrebno je kombinirati zvukovne boje udaraljki, s obzirom na metriku i ritam skladbe. Učenici mogu i sami istraživati zvuk pojedine udaraljke i odabrati na kojoj će svirati. Prelaskom na melodijske udaraljke učenici svladavaju tehniku i zapis sviranja različitih tonskih visina. Na satu redovite nastave Glazbene kulture u nastavno područje sviranja uključujemo i učenike koji uče neko od klasičnih glazbala na izvannastavnim aktivnostima ili u glazbenoj školi. To je poticaj razvoju njihova samopouzdanja i uspješne socijalizacije među vršnjacima.

Pokret/ples

Izraz pokretom oduvijek je bio prirodna reakcija tijela na zvuk glazbe. Odgovarajući pokret tijela bit će podrška glazbenom izrazu i mogućnost cjelovitog izraza djeteta. Pokret može biti jednostavan izraz metrike, ritma, tempa i oblika glazbe. Pokret ocrtava oblik u prostoru i vremenu te značajno ujedinjuje djetetov doživljaj i ekspresiju glazbe. Zato ga učenicima nikad ne treba uskraćivati. Temelji ritmike, tradicijskih i društvenih plesova mogu i trebaju naći svoje mjesto na satima glazbene kulture.

Stvaranje

Ovo je zapostavljeno nastavno područje u tradiciji hrvatske glazbene metodike. Primjeri dobre prakse koji se primjenjuju u nastavi glazbene kulture najčešće povezuju stvaranje sa sviranjem i pokretom. Za spontani i kreativni izraz djeteta glazbom preduvjet je sloboda izraza, mašta i znatiželja. U ovom nastavnom području nema krivog ili lošeg rada. U ovom dijelu ističemo rad na radosti otkrivanja zvuka osobnim izrazom. Ta radost otkrivanja zvuka osobnim izrazom, trebala bi učenika potaknuti na intenzivnije učenje i vježbanje elemenata glazbenog izraza. Igrajući se i istražujući mogućnosti glazbenog izraza učenik će svladavat apstraktno glazbeno pismo i uvjeriti se u funkciju i značaj pojedinih sastavnica glazbenog jezika vođen unutarnjom motivacijom. Takvo iskustvo i znanje ostat će trajno i postati stalna potreba. Digitalna tehnologija svojim softverskim programima otvara učenicima nove značajne mogućnosti aranžiranja i stvaranja glazbe.

Slušanje glazbe

Sve prethodne aktivnosti učenika (pjevanje, sviranje, stvaranje, odgovor pokretom na glazbu) razvijaju djetetu desnu, intuitivnu i kreativnu stranu mozga koju samo 10% populacije ima razvijenu u većoj mjeri. Slušanje je takva vrsta aktivnosti koja u trenutku kada postaje analitička razvija lijevu, analitičku stranu mozga, koju ima razvijeniju 90% populacije. Analitičkim slušanjem učenik će opažati, opisivati, uspoređivati, razlikovati, izdvojiti određeni glazbeni sadržaj i time razvijati kritičko i apstraktno mišljenje. Pri takvim aktivnostima bitno je da učitelj ne analizira umjesto učenika, već da ih osmišljenim zadacima vodi kroz analizu, sintezu i vrednovanje. Od tzv. neglazbenih aktivnosti učenika na satu glazbene kulture, značajno mjesto treba pripasti odgojnim i socijalizirajućim sadržajima, tj. odgoju vrjednosnih stavova učenika. Sam glazbeni dio nastavnog procesa pruža pregršt povoda za etički odgoj učenika. U prvom redu su to tekstovi tradicijskih napjeva, autorskih popijevaka, libreta opera, opereta mjuzikla i dr. Nadalje, sama aktivnost skupnog muziciranja je izrazito pogodna za odgoj identiteta, suradnje, solidarnosti i odgovornosti. Značajke kvalitetnog sata Glazbene kulture sukladno prethodno izloženom bile bi:

• nastavni sat ispunjen lijepom i vrijednom glazbom,
• nastavni sat ispunjen aktivnostima učenika,
• učitelj prisutan na satu kao kompetentni moderator nastavnog procesa.
• bogatom i raznovrsnom ponudom kvalitetne glazbe, bilo da se radi o pjesmama, poticajima za improvizaciju i stvaralački izraz djeteta, primjerima za sviranje ili skladbama za slušanje.

• jasno iskazanim zadatcima za učenike.
• načinom prezentacije nastavne građe u kojoj su teorijska znanja izvedena analizom prethodnog glazbenog doživljaja.

ZBORNO PJEVANJE (MALI I VELIKI ZBOR)

Nastava Velikog zbora (učenici od 5. – 8. razreda) i Malog zbora (učenici od 2. – 4. razreda) u OŠ Belec pripada izvannastavnim školskim aktivnostima.

Ciljevi nastave Velikog zbora su sljedeći:

• njegovanje vokalne tehnike pjevanja
• razvijanje glazbene kreativnosti
• razvijanje osjećaja i potrebe za skupnim muziciranjem
• razvijanje interesa za glazbeno sudjelovanje u izvannastavnim i izvanškolskim aktivnostima
• aktivno bavljenje glazbom u široj javnoj i kulturnoj djelatnosti

Ciljevi nastave Malog zbora su sljedeći:

• sustavno oblikovanje dječjih glasova za lijepo, izražajno i skladno pjevanje
• razvijanje glazbene kreativnosti

• senzibiliziranje učenika za glazbenu umjetnost, dublje upoznavanje glazbe i kulture općenito
• razvijanje interesa za aktivno bavljenje glazbom u izvannastavnim i izvanškolskim aktivnostima

Nastava Velikog i Malog zbora se održava jednom tjedno tijekom školske godine, a dodatne probe se organiziraju i održavaju intenzivnije prije nastupa zbora na različitim programima, priredbama, projektima, svečanostima i sl., u skladu sa Školskim kurikulumom i Godišnjim planom i programom rada škole.

Način vrednovanja učenika u ovim izvannastavnim školskim aktivnostima je kontinuiran, tj. učenici se sustavno i opisno prate tijekom školske godine, a samovrednovanje učenika provodi se nakon zborskih nastupa, i to usmeno analizom rada i nastupa zbora i pismeno putem evaluacijskog listića, a vrednuje se globalno postignuće zbora u cjelini te individualni napredak učenika u vokalnoj tehnici pjevanja.

Zborno pjevanje treba buditi i razvijati ne samo izvodilačke, već i stvaralačke sklonosti učenika. Kada govorimo o razvijanju stvaralačkih sklonosti kod učenika, ne mislimo pritom da svaki učenik treba postati umjetnik, skladatelj, već da svojim izvodilačkim sposobnostima nastoji što uspješnije zvučno realizirati glazbeno djelo i na taj način ostvariti skladateljeve zamisli i poruke.

Pjevanje u zboru je odricanje i žrtva jer učenici trebaju tijekom čitave školske godine strpljivo ići na probe pjevanja. Zbog toga pjevački zbor ne smije biti skupina učenika koji će se s vremena na vrijeme sastajati te na brzinu nešto uvježbati i otpjevati određene pjesme namijenjene za neku prigodu s upitnom kvalitetom, već se pjevački zbor mora kontinuirano sastajati tijekom čitave školske godine i vježbati pjevati.

Pjevački dječji glasovi u zborovima se dijele na glasove dječaka i glasove djevojčica i mogu biti:

-sopran s opsegom od c1– f2

-mezzosopran s opsegom od a – c2

-alt s opsegom od g – g1

Učitelj glazbe kao voditelj i dirigent zborova mora biti pedagog, psiholog i glazbenik, veliki diplomat i imati puno strpljenja. Treba biti organizator, imati smisla za planiranje, za mjeru, za mjerljivost zahtjeva koje postavlja pred svaki zbor.

Učitelj glazbe na satovima Velikog i Malog zbora treba učenike poučiti sljedeće:

a) svaki pjevač bilo da sjedi ili stoji, treba biti uspravan, nipošto ukočen, već ležeran, slobodan

b) lice pjevača mora biti mirno tijekom pjevanja, bez grimasa

c) jezik tijekom pjevanja ne valja uvlačiti u grlo, već ga treba držati spljošteno, tako da prednjim dijelom dodiruje korijen donjih zubi

d) usta tijekom pjevanja moraju biti otvorena u debljini palca

e) udisanje ne smije biti na usta, nego treba pravilno udahnuti zrak kroz nos

f) na svakoj probi učenike treba dobro upjevati pomoću prikladnih vježbi za upjevavanje

g) prije početka učenja pjesme treba s djecom pročitati tekst da ne bude poteškoća kod izgovaranja teksta

h) učenje melodije pjesama treba biti intenzivno i po glasovima

i) nakon učenja teksta i melodije  skladbi se usavršava dinamika, tempo, agogika što ovisi o karakteru i težini kompozicije

Pjevanje u zboru treba se razvijati s istom jednostavnošću i lakoćom kao i govor. Učenici trebaju postići lakoću, prirodnost i jednostavnost pjevanog glasa, kvalitete koje su automatski prisutne u govornom jeziku, iako se razlike već ogledaju u disanju jer je u govoru trajanje vokala sasvim kratko, pa je potrošnja zraka daleko manja nego u pjevanju. Pjevačka tehnika zahtjeva čisto izgovaranje vokala, predstavlja oštro izgovorene konsonante i jasne prijelaze između pojedinih slogova. Ispravna intonacija u pjevanju ovisi o nizu glazbenih faktora i glasovnih sposobnosti djece pjevača, a bez ispravne intonacije, tj. čistog zvučanja melodijskog i harmonijskog intervala, ne možemo ni zamisliti kvalitetan pjevački zbor. To znači da kod učenika trebamo učvrstiti osjećaj tonaliteta koji predstavlja temelj na kojem počivaju visinski odnosi pojedinih tonova. Na probama zbora treba voditi računa o nutarnjoj i vanjskoj disciplini učenika što je temelj za postizanje kvalitetne nastave Velikog i Malog zbora, a u konačnici uspjeha u prezentiranju lijepog pjevanja široj publici kojoj se zborovi predstavljaju kroz različite nastupe.